Prostor koji je nekoć vrvio zvukovima strojeva, danas je tih. Hladna konstrukcija od lima i betona zjapi prazna, a biljke polako vraćaju teren koji im je nekoć oduzet. Kamioni bez kotača, razbijeni uredi, kalendari iz 2010. i diskete na stolu – sve izgleda kao da su ljudi jednostavno otišli na pauzu i nikada se nisu vratili.
U ovoj tišini industrijske prošlosti, ostaci svakodnevice postaju svjedoci jednog doba. Fascinira koliko tragova ostane kada nestane čovjek.
