U šumama Petrove gore, daleko od prometnica i civilizacije, leže tihe uspomene na jedno od najtežih razdoblja hrvatske povijesti — Partizanska bolnica osnovana 1942. godine.
Ova improvizirana bolnica pružala je utočište borcima i ranjenicima Narodnooslobodilačke vojske u Drugom svjetskom ratu. Skrivena duboko u šumi, bolnica je bila gotovo nevidljiva neprijatelju, ali i teško dostupna liječnicima i ranjenicima.
Hrđavi kreveti i improvizirani namještaj još uvijek su tu – kao da vrijeme stoji.
Danas su preostale tek barake, zahrđali kreveti i sablasna tišina. Najpotresniji dio? Groblje iza bolnice. Drveni križevi bez imena, raspršeni među stablima, podsjetnik su na živote izgubljene u tišini borbe.
Bez ploča, bez pompe – samo križevi i tišina.
Bolnica je osnovana u srpnju 1942. godine i djelovala je gotovo do kraja rata. Bila je ključna za zbrinjavanje ranjenika na Kordunu i Baniji. Unatoč uvjetima i opasnostima, osoblje je spašavalo živote u doslovno nemogućim okolnostima.
