U kolovozu 2022 posjetio sam Željavu — nekadašnju podzemnu zrakoplovnu bazu JNA smještenu unutar planine Plješevica, na granici Hrvatske i BiH. Danas je to mjesto tišine, grafita i betonskih tunela koji odolijevaju vremenu.
Ulazak u kompleks nije spektakularan, ali ima težinu. Asfaltirani put koji vodi do jednog od pet ulaza u podzemne hangare djeluje kao scena iz postapokaliptičnog filma. Sve je zaraslo, a sama pista još uvijek strši kroz šumu kao podsjetnik na nekoć grandioznu infrastrukturu.
Ono što me najviše pogodilo bio je kontrast — između masivne vojne megalomanije i sadašnje praznine. Baza koja je nekad bila nedostupna i strogo čuvana, sada je otvorena svakome tko ima volje i lampu. Čak i olupina starog aviona Douglas C-47, obljepljena stickerima, djeluje kao instalacija — mješavina povijesti, turističkog kiča i nečega vrlo ljudskog.
Fotografski, Željava je idealna. Igra svjetla i tame unutar tunela, teksture betona, tragovi provalija i grafiti, pružaju bezbroj motiva. Nije to samo urbex. To je dokument vremena.
Nisam tražio kadar koji „izgleda dobro“. Tražio sam onaj koji nešto govori.
